Vodik je posljedica reakcije zirkonija iz obloge (košuljice) gorive šipke i pregrijane pare kada je dio goriva ostao pregrijan nepotopljen vodom. Problem je da BWR nemaju aktivne ili pasivne vodikove pretvarače (recombiners) te je očigledno pri ispuštanju u atmosferu došlo do samozapaljenja ili čak detonacije. Međutim stanje bi bilo gore da nisu vodik ispustili i da je do detonacije došlo u primarnom krugu ili kontejnmentu.

Vodik je posljedica reakcije zirkonija iz obloge (košuljice) gorive šipke i pregrijane pare kada je dio goriva ostao pregrijan nepotopljen vodom. Problem je da BWR nemaju aktivne ili pasivne vodikove pretvarače (recombiners) te je očigledno pri ispuštanju u atmosferu došlo do samozapaljenja ili čak detonacije. Međutim stanje bi bilo gore da nisu vodik ispustili i da je do detonacije došlo u primarnom krugu ili kontejnmentu.

Jel se zna koliko ima još vode nad gorivnima elementima u SFP?

Ko je kriv, da ne rade sistemi za hlađenje, potres ili tsunami? Zna se, da su dizli radili 1 sat do tsnamija, jesu li u tom vremenu bili "operabilni" ECCS sistemi?

Hvala na odgovoru.

Guest napisao:


koliko shvaćam, pumpe su radile u prvo vrijeme (dok dizeli nisu otišli), (zato i do problema nije došlo odmah već tek nakon tsunamija), nakon toga je radila pumpa pogonjena parom iz ciklusa, no i to je nakon nekog vremena otišlo, i trenutno nemaju nikakav sustav odvođenja topline u pogonu.

Guest napisao:


Nakon prekida lančane reakcije ubacivanjem šipki, toplinu stvaraju radioaktivni fisijski produkti. Njihova snaga opada eksponencijalno, tako da ukupna snaga reaktora u trenutku nakon gašenja padne na 6%, a nakon par dana već je ispod 0.5%. No kada se to preračuna u brojke, za NEK koji ima termalnu snagu od 1994MW to iznosi 120MW u trenutku nakon gašenja, i 9MW nakon dva dana. Tako da to nisu zanemarive količine topline koju treba odvesti. Nakon godinu dana to gorivo stvara otprilike 10kW topline po toni goriva. (U reaktoru se nalazi ~50t goriva, što daje toplinu od 0.5MW nakon godine dana). Ta brojka nikada ne pada na nulu i zato istrošeno gorivo zahtjeva konstantno hlađenje, no u smanjenom intenzitetu kako vrijeme prolazi.