Fukushima Daiichi nakon mjesec dana (nadopunjeno)

Detalji

Ponedjeljak, 11 Travanj 2011 19:39

Autor: Administrator

Svi su već polako zasićeni situacijom u akcidentima pogođenoj nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi. No, mjesec dana nakon početka nesreće pokušat ću nešto napisati o stanju i perspektivama.

Premda je dosta procjena o tome što se zbiva i predviđanja kako to sve skupa vodi zapravo to još nije moguće ozbiljno napraviti jer nema niti minimalno dovoljno informacija.

Perspektiva za uspostavljanje stabilne situacije kao i ocjena radioaktivne kontaminacije okoliša ovisi o stupnju oštećenja jezgri reaktora i oštećenju kontejnmenta i reaktorske posude kao i stanju u bazenima za istrošeno gorivo. No, to sve nije niti približno dovoljno poznato. Premda SAD procjenjuje da je dio goriva vjerojatno prešao u kontejnment uslijed popuštanja rektorske posude u jedinici 2 japanci to poriču jer mjerena radioaktivnost se može objasniti i curenjima vode korištene za hlađenje. Službeno je objavljena procjena o stupnju taljenja reaktorskih jezgri i to se slaže sa američkim ocjenama: 70% za jedinicu 1, 30% za jedinicu 2 i 25% za jedinicu 3. Nema podataka za bazene s istrošenim gorivom izuzev da se sumnja u oštećenje.
(Ostatak u nastavku uz dodavanje najnovijih informacija nakon početne objave.)

Svi su reaktori trenutno po IAEA skali akcidenata ocijenjeni, prema NISA (regulatorno tijelo Japana=, sa 5, a bazen za istrošeno gorivo u jedinici 4 sa 3. Po svemu bi se moglo pomisliti da je za jedinicu 4 stvar prešla razinu 3 i jako bi bilo dobro da je NISA-ina procjena ispravna. Nuklearna regulatorna komisija SAD ima procjene da su dijelovi goriva mogli biti izbačeni kilometar i dalje od elektrane.
NYT je objavio da sada (12.IV.) i Japan službeno proširuje obaveznu zonu evakuacije u radijusu od 30 km (ljudi su obaviješteni da će se to napraviti u narednih mjesec dana što govori o brigama na duži rok), a preporuka je da se ljudi evakuiraju u radijusu od 80 km od elektrane (posebno je uzeto u obzir kako se radioaktivnost rasprostirala). Ocjena ozbiljnosti radioaktivnog ispuštanja ja podignuta na IAEA razinu 7 (isto kao i Černobilj) što predstavlja priznanje da je kontaminacija značajna. Razina 7 je največa i razlika u odnosu na Černobilj je još uvijek velika kako u prirodi i dinamici akcidenta tako i u totalnoj količini ispuštene radioaktivnosti u okoliš (trenutna je procjena 10 % u odnosu na Černobilj, gdje je ispušteno 80E18 Bq, od toga 2/3 radioaktivni jod). No, prema izjavama TEPCO-a, obzirom na broj reaktora i bazene s istrošenim gorivom, još uvijek prijeti opasnost da se ispuštanje radioktivnosti približi, ili u najgorem scenariju i premaši Černobilj!? (JAIF je 12.IV. objavio i detaljnijije podatke o mjerenjima radioaktivnosti u moru i posebno na kopnu oko elektrane.) 
Valja imati na umu da IAEA skala odražava količinu ispuštene radioaktivnosti, a ne dozu koju prime ljudi. Evakuacija i ostale preventivne mjere (kontrola mlijeka i druge hrane) mogu maskimalno umanjiti dozu koju će ljudi primiti u Japanu. Procjena je npr. da su ljudu i naselju Iitate do sada primili najmanje 20 mSv.

Ispuštena voda (oko 10 tis. t) se deklarira kao niskoradioaktivna i kontrolira se širenje radioaktivnosti u moru mjerenjem vode i ribe. Testiraju se kemijske metode za smanjivanje širenja visoko radioaktivne prašine dalje od elektrane. Sve skupa dio koraka u dekontaminaciji i ollakšavanjum stabiliziranja.

Ravnoteža između pravovremenog upozoravanja i plašenja je nedostižna i bez ovoga nedostatka dostatnih informacija. Japanci su ljuti što svi stvari napuhuju, a i lokalno stanovništvo je više nego u strahu. Bez obzira na nepoznanice sigurno je da se stvarna opasnost značajno smanjuje što se ide dalje od elektrane, ali opasnost od straha i potencijalna šteta za japanski izvoz itekako se povećavaju sa krivim i nepotpunim informacijama i ocjenama.

Ja bih sigurno kupio auto, dijelove za njega, ili neki drugi proizvod iz japana bez obzira na to što se ne zna za sve detalje. Ovo govorim primarno na temelju iskustva nakon Černobilja. Tamo je najveći dio ispuštene radioaktivnosti bio povezan sa jodom iako je ispušteno jako puno sadržaja jezgre reaktora, a jod ima vrijeme poluraspada od 8 dana (ima više izotopa i I-131 je najvažniji).

Premda je SAD svoje ljude savjetovao da se evakuiraju na 80 km od elektrane Japan i dalje ne povećava evakuaciju izvan 20 km (do 30 km je preporuka za sklanjanje i samostalnu evakuaciju). No, službeni Japan razmišlja o proširenju zone evakuacije nakon mjerenja i analize. Mislim da je to pametno i da bi možda mogli evakuaciju napraviti ne u radijusu već na osnovi dominantne meteorologije i ukupnih ispuštanja do sada (npr. južno i sjevero-zapadno od elektrane prema službeno objavljenoj analizi). NISA konkretno spominje naselje Iitate oko 30 km od elektrane kao kandidat za privremenu evakuaciju. Mještani se protive evakuaciji jer misle da radioaktivnost nije velika i da je važnije otklanjati probleme nastale od potresa.

Meni važnije izgleda s jedne strane zaustavljanje ispuštanja radioaktivnosti u okoliš, a s druge strane rano i djelotvorno dekontaminiranje teritorija gdje je akumulirano najviše radioaktivnosti. Time se može osigurati raniji povratak ljudi koji su evakuirani i značajno smanjiti eventualne površine koje će trajnije biti kontaminirane.

Nedostatak informacija dobrim dijelom ima veze s time što je veći dio opreme naprosto uništen (potres, tsunami, eksplozije i radioaktivnost). NYT piše da SAD pomaže u prikupljanju informacija zračnim snimanjem i mjerenjem i da se nuklearna regulatorna komisija SAD pokušava prikazati što otvorenija i kritičnija što može objasniti dio pesimističnih ocjena i prognoza. Jednostavno je zaključiti da TEPCO stvar uljepšava i da SAD pretjeruje, ali vrijeme će pokazati što se stvarno događa(lo).

Posebno je zanimljivo prezentiranje podataka bez ponuđenih tumačenja i procjene stanja, kako od strane TEPCO-a, tako i od strane regulatora.

Činjenica da su i ljudi koji su konstruirali ovakve elektrane podijeljeni u tumačenju situacije i perspektive samo potvrđuje da stanje u reaktorima Fukushima Daiichi nije nešto što se može lako procijeniti. Mislim da je moguće da stvari nisu tako loše i da će se sve skupa stabilizirati i bez značajnijeg dodatnog kontaminiranja okoline visokom radioaktivnosti, ali isto tako je još uvijek moguće da se dogode eksplozije unutar reaktora i da stvari dodatno eskaliraju. Prvoj procjeni dajem veću vjerojatnost jer je vrijeme na njihovoj strani.

Nedavni potres magnitude 7 nije pogoršao stanje Fukushima Daiichi premda je na kratko bilo izgubljeno napajanje električnom energijom, a skoro je bilo ponovo problema u Onagawi iz istog razloga.

NISA priznaje da su kako treba upravljali krizom do sada.

Od nedjelje je TEPCO počeo koristiti tešku automatiziranu opremu za uklanjanje jako kontaminiranih dijelova u elektrani. Opremom upravljaju s udaljenosti od 100 m korištenjem kamera na vozilima i u elektrani.

(Ovaj teks je nadopunjen vezano za službeno podizanje ocjene količine ispuštene radioaktivnosti i proširenje zone evakuacije.)

Na kraju malo o tsunamiju
Cijelo vrijeme stoji u zraku pitanje kako su toliko puno pogriješili s procjenom o visini tsunamija od kojega su branili Fukushima Daiichi. To je pitanje koje tek treba biti odgovoreno jer je evidentno tsunami bio presudan za cijelu nesreću.  Tim prije što greška za tsunami ima posljedicu sve ili ništa za razliku od potresa gdje ovisno o prekoračenju dizajna nastaju proporcionalna oštećenja. Za tsunami prekoračenje dizajna predstavlja manje-više potpunu štetu.
Zanimljivo je da se tsunami ne pojavljuje kod svakog podzemnog potresa i to dodatno komplicira procjene i predviđanja. Pojavila se vijest (WSJ) da je jedan japanski geolog prije godinu dana objavio rezultate istraživanja koje upozorava na ovako velike tsunamije. To je krivo karakterizirano kao da je ovaj tsunami od 11. ožujka predviđen, a u stvari je bilo moguće zaključiti da je moguć. No, i to bi bilo dovoljno da je istraživanje uzeto u razmatranje i da se razmišljalo o mogućim posljedicama.
Dio ovoga sam preuzeo i iz još jednog teksta o tsunamiju iz WSJ.

Komentari:

• < «
• » >