Stanje u Fukushima 1 elektrani više od pola godine poslije

Detalji

Četvrtak, 17 Studeni 2011 16:51

Autor: Zdenko Šimić

Dugo nismo pisali ništa o tome kakvo je stanje u i oko Fukushima Daiichi (1) elektrane koja je doživjela tešku havariju (akcident) 11. ožujka ove godine. Bez pokušaja da se iznesu brojni važni i zanimljivi detalji navodimo samo sažeti opis trenutne situacije (primarno bazirano na podacima iz zadnjeg IEEE Spectruma). (Više u nastavku.)

Za stanje oko Fukushime 1 najvažnije su aktivnosti u samom reaktoru i situacija u evakuiranom području. Za cijeli Japan je značajno obustavljanje rada većine nuklearki. Reaktori su obustavljeni jer se želi vidjeti što i kako s njihovim pogonom u svjetlu saznanja iz havarije, a sporije ponovno pokretanje otežava strah. Japan nije odustao od nuklearne energije, ali nakon Fukushime želi značajno preispitati uspostavljeni pristup sigurnosti. 

Za promjenu u Fukushimi su napravili više i bolje oko stabiliziranja situacije no što su planirali. Plan je bio da reaktore stabiliziraju do sredine siječnja 2012, a sada izgleda da će to napraviti prije kraja 2011.
Stabiliziranje ponajprije znači uspostavu tzv. hladne obustave reaktora (tzv. 2. korak plana). Već od kraja rujna imaju kontinuirano sve reaktore na temperaturi između 80 i 100 ^oC, ali to moraju održavati kontinuirano bez ispuštanja (curenja) radioaktivnosti i to treba potvrditi NISA (Nuclear and Industry Safety Agency).
Taj uspjeh postignut je zahvaljujući uspostavi pouzdanog hlađenja i filtriranja kontaminirane vode. Značajne rezultate, tzv. 1. korak plana, su napravili još u srpnju kada je uspostavljeno poboljšano hlađenje i reducirana radioaktivnost oko reaktora (poseban problem je bila voda koja je curila iz reaktora u podrum i turbinski dio).
Jasno, ima dosta kritike i dalje na postavljena rješenja i dekontaminaciju, ali tu valja imati na umu da se radi o ad hoc rješenjima za situaciju koja se ne može predugo planirati i testirati. Sigurno da ima boljih rješenja, ali svako koje zadovoljava minimalne kriterije je u ovoj situaciji dobro.
Mada za filtriranje i dekontaminaciju postoje glavni sustavi (Areva i Kurion) i rezervni sustavi (Toshiba i IHI) bilo više desetaka prekida rada samo u zadnja tri mjeseca. Jedna posljedica tih prekida je da treba dekontaminirati dodatnih 100 tisuća tona vode.

Ovo sve je još uvijek tek početak, konačno saniranje reaktora tek predstoji nakon što se sve pouzdano stabilizira. Kompletna vanjska dekontaminacija oko reaktora nakon zaustavljanja svih curenja tek je pretpostavka za dugotrajno (po nekima desetke godina) potpuno uklanjanje istopljenog goriva, ali to barem više ne predstavlja dodatni izvor kontaminacije okoliša, a i sve manja je opasnost za radnike u elektrani.

Posve je druga priča vezano za kontaminaciju evakuiranih područja i tu je sada u tijeku složena priča u kojoj se nalaze strah, nepovjerenje, dugotrajno izbivanje od doma itd. Spekulacije o prikrivanju stvarnog stanja zanemaruju da se radioaktivnost iznimno teško može prikriti. Sigurno je da su brojna tzv. vruća mjesta gdje su koncentracije radioaktivnosti na evakuiranim područjima još uvijek relativno visoke. No, i dalje je ključni problem komunikacija i strah. Ljudi bi se mogli vratiti na većinu evakuiranih područja, ali kriteriji po trenutnim standardima i propisima su ekstremno niski i teško ih je sada to mijenjati nakon akcidenta premda za to postoji znanstvena podloga. Teško je u ovoj situaciji uvjeravati evakuirane ljude da im je daleko veći rizik od života u evakuaciji bez malo povećane radioaktivnosti no što bi im mogla štetiti nešto veća radioaktivnost u odnosu na prirodne razine. Neka područja će biti dostupna vrlo skoro, druga za par godina (vezano za cezij 134 koji ima vrijeme poluraspada dvije godine), a neka tek za puno duže vrijeme ovisno o koncentracijama cezija 137 čije je vrijeme poluraspada 30 godina.

Komentari:

• < «
• » >